Mia je mlada umjetnica iz Rijeke, grada čije uske uličice i tamne fasade bude nostalgiju, a istovremeno inspiriraju njezinu kreativnost. Već dugo je bila zaintrigirana urbanom estetikom, igrama svjetla i sjene na staklenim pročeljima zgrada i napuštenim ulicama noću. Bila je majstorica hvatanja tih trenutaka kroz fotografiju, ali i digitalne kolaže na svom laptopu. Upravo joj je jedna online igra nazvana “Crvena točka” zapela za oko – jednostavan koncept koji se vrtio oko jednog jedinog cilja: pronaći crvenu točku skrivenu u nizu slika gradskih pejzaža.

Mia je već kasnila s nekim projektima, ali osjećala je taj uzbuđeni žar u stomaku – bila je umjetnica i povremeno bi zaista uživala u osjećaju opuštanja uz ovakve igre. Uzela je laptop i zavukla se u krevet, uživajući u tišini noći koja je ispunjavala njezin mali stan. Navukla je pokrivač preko ramena i pokrenula igru. Ekran se ispunio prvom slikom: stara zgrada s otpadajućom žbukom, sve u tamnim bojama s jednim kontrastnim crvenim detaljem.

Mia se namjestila i pažljivo promatrala svaki kutak slike, njezin prst klizeći po staklenom ekranu laptopa dok je tražila točku. Našla ju je skrivenu u jednom prozoru – sitnu, gotovo neprimjetnu. Kliknula je i prešla na sljedeći nivo, osjećajući kako joj srce kuca brže; uzbuđenje je raslo sa svakim novim prizorom koji je otkrivala.

Sljedeća slika bila je pretrpana smećem na uličnoj površini – željezne kante, zidovi ispisani grafitima. Napetost u njoj rasla je dok je prelazila očima preko svake linije, svake sjene, dok nije ugledala točku skrivenu među hrpom smeća. Nasmiješila se; osjećala se kao da sudjeluje u nekoj vrsti urbanog lova na blago.

Kako su nivoi prolazili, Mia se sve više prepuštala igri, zaboravljajući na vrijeme i projekt na kojem je trebala raditi. Svaka slika postajala je mračnija, zagonetnija, kao da je ulazila sve dublje u neku skrivenu dimenziju grada. Osjećala je uzbuđenje koje se stapalo s nekom čudnom tjeskobom, ali nije mogla prestati. Bila je hipnotizirana.

Napokon, došla je do posljednje slike. Ova je bila još mračnija nego prethodne, prikazivala je napuštenu zgradu s prozorima bez stakala i zidovima prekrivenim grafitima. Osjećala je kako joj se puls ubrzava dok je tražila crvenu točku, pregledavajući svaki detalj s već poznatim osjećajem napetosti.

A onda se to dogodilo.

Kad je napokon kliknula na sićušnu crvenu točku, ekran je naglo pocrnio. Progutala je knedlu, već lagano uznemirena, kad je odjednom iz ekrana iskrsnulo strašno lice, razvučeno u groteskan osmijeh, s crvenim očima koje su gledale pravo u nju. Mia je kriknula, srce joj je zakucalo u grlu, a dlanovi su joj se oznojili. Laptop joj je ispao iz ruku, tresnuvši po krevetu.

Osjećala je paniku dok je gledala ekran, ali prije nego što je shvatila što se dogodilo, screamer je nestao, a ekran se vratio na početni izbornik igre, kao da se ništa nije desilo.

Kad se malo pribrala, Mia je shvatila da se cijela naježila, tijelo joj je bilo napeto, a srce joj je još uvijek brzo tuklo. Bilo je nešto u tom spoju straha i uzbuđenja – osjećaj koji je dolazio duboko iz njenog stomaka, šireći se kroz cijelo tijelo. Toplina joj je preplavila obraze, prsti su joj se lagano tresli dok je povukla laptop na stranu i spustila ruku niz tijelo, pomičući pokrivač i zatvarajući oči.

Njezino uzbuđenje bilo je toliko intenzivno, potpomognuto svim tim slikama tamnih ulica i tajanstvenih uglova grada kroz koje je lutala u igri. Na trenutak je zamislila sebe u nekoj napuštenoj zgradi, skrivena u tami, dok svjetla automobila bljesnu negdje u daljini. Ruka joj je lagano prelazila niz stomak, osjećajući svaki ritam svog disanja, dok se potpuno prepuštala tom momentu, povezujući osjećaj misterije i svoje želje.

Svaka slika koju je ranije gledala, svaki sjenoviti kutak grada sada je izgledao kao mjesto skriveno u njoj samoj – mjesto gdje se susreću strah i strast. Prstima je slijedila taj osjećaj, lagano, polako, kao da je još uvijek u potrazi, kao da još uvijek traži tu crvenu točku skrivenu u njoj.

banke nemaju problema s tim je li ti prodavatelj familija dok god su njihovi papiri cisti i dok si ti kreditno sposobna - ja sam na APN kupio stan od staraca, i od kesa sto su starci dobili si kupio dva manja stana u zagrebu, a starci jos uvijek zive u svom - i u banci su to sve vec znali (samo APN-u nije receno da bas necu zivjeti tamo). Starci su mi iznos (230k eura) uplatili direktno na racun u Erste-u u kojem sam kredit i digao. Nitko nista nije pitao. To je bilo 2021. godine.

U interesu ti je (vjerojatno) da ti starci/rodbina stave prodajnu cijenu nesto iznad prosjeka za kvart u kojem zive, da ti dode procjenitelj i procjene ti nekretninu na nesto manju vrijednost - taj iznos u cijelosti mozes dobiti i to ce ti sjesti njima na racun.

Kad se starcima/rodbini isplati novac, nek ti samo uplate na racun, ne igraj se s kesom da ti jos netko ne mazne to. U drugu banku mozes ako zelis, ali nema nikakve razlike. Niti ce te banka nesto pitati za to.

Porez neces platiti na novac koji rodbina uplati na racun, tako nesto nije oporezivo.

Samo ovo imaj na umu - banci je bitno da si ti sposobna vracat kredit za nekretninu i da nekretnina ima pokrice (cisti papiri). Ostalo, npr. kakvi su dogovori tebe i familije nista nije briga. U krajnjoj liniji bi poreznu zanimalo sto si dobila veci iznos na racun, ali kada bi vidjeli da si rodbina nebi nista dalje pitali niti bi bila sto duzna.

Stvar je u tome da to sto zelis mozda se nekom cini da nije bas moralno, ali je po zakonu potpuno legalno i to je ono sto tebe (po meni) u ovom primjeru jedino treba zanimati.

https://www.reddit.com/r/financije/s/gWpMdOQMoi

nismo bas u kontaktu pola godine , a sad planiram ici u split jer tamo studira da je vidin i popricam oci u oci ( moran jos saznat di zivi sad ). Uglavnom vratit cu se na temu iz prosle objave oprostia san joj slanje slika za 10e redditorima i sa strane isto je slala , a i to sto je jednon pijana sa random likom zavrsila u wc-u.

ja ne smatran da je to prevara a i dosta ljudi smeta to slanje slike i odgovara me i kazu da je ona red flag??

mislim da ona se trenutno ne zeli vratiti jer me nakon prosle objave blokirala na telegramu ali ja necu odustat jer mislin da je sad samo u nekon filmu hard to get. upisat cu medicinski u splitu dogodine da se vidamo po faksu + kad zavrsimo onda cemo se na poslu vidat svaki dan, a i nece se moc sakrivat vise ka zadnjih miseci.

iako neki kazu da me iskoristavala ( kupia san joj iphone i maskicu na kobe bryanta ) ja nebi reka da je jer nije me ni trazila da joj kupujen stvari osin jednon kad joj nisan tia u ducanu kupit bocu vinu od 30 eura tad mi je zapritila da ce me ostati a eto na kraju ja joj kupia pa me isto ostavila.

plan mi je ici osobno u split kod nje jer to ce vise cijeniti nego da joj saljem poruke na whatsapp i na redditu. sto vi mislite oce li biti to ok jer joj mislin jos buket , kutiju cigareta i bocu vina uzeti.

https://www.reddit.com/r/askcroatia/s/t1r3RZ6htF

Nedavno sam dao otkaz. Neću se doxati, ali riječ je o dosta velikoj prehrambenoj firmi. Rekao sam direktoru da ću ostati samo pod jednim uvjetom: da firma javno prizna da je Mussolinijeva "Talijanska Socijalna Republika" u razdoblju od 1943. do 1945. (nakon što je izgubio moć na većem dijelu Apeninskog poluotoka) bila pravna sljednica Kraljevine Italije. On mi je rekao da se firma ne želi baviti tim pitanjem i stvoriti si dodatne kontroverze.

Kad sam zadnji put otišao u kadrovsku po neke dokumente, gospodin koji radi tamo mi je vrlo srdačno izrazio podršku i rekao da bi i on dao prosvjedni otkaz iz tog razloga, ali da ima ženu i djecu koje treba prehraniti. No još više me iznenadilo ono što sam vidio kad sam izašao - moji bivši kolege, mnogi od kojih rade u toj firmi i po 40 godina, okupili su se i gromoglasno povikali "Benito Mussolini - prisutan! Italo Balbo - prisutan! Svi junaci Talijanske Socijalne Republike - prisutni!". Jedna gospođa je čak povikala "Smrt Cianu, gnjidi i izdajniku!", na što je masa sablasno uzvratila "Smrt, smrt, smrt!".

Uglavnom, cijela situacija je bila dosta nesvakidašnja i dojmljiva... Jeste li vi nekad uvjetovali ostanak na radnom mjestu priznavanjem pravnog sljedništva dviju povijesnih država?

Kako proslaviti ??

Moja djevojka se doselila k meni prije 3 tjedna. Danas je prvi puta uspijela napraviti niz od 2 dana za redom kakanja (dakle posrala se 2 dana za redom). Oboje smo jako uzbuđeni zbog toga pa eto da Vas pitam koji je najbolji način za proslaviti ovaj uspjeh ?? Koji je po meni zajednički a ne individualni uspjeh.

Pozdrav svima Pisem svoje iskustvo ako ce nekome pomoci u nekoj odluci, da zna sta ga ceka. Radim na Petrolu od 2019. Na pocetku je to bio odlican posao, bar za mene,dinamican,puno posla, ali sa dobrom ekipom sve se to da odradit. Morate shvatit da neki dio u poslu ce puno ovisiti o ljudima sa kojima radite. Ja uskoro dajem otkaz, jer vidim da nema vise pomoci. Moja ekipa koja je bila oba puta super,komplet se raspala. Na njihovo mjesto su dosli nesposobni ljudi. Nekad je to bio Petrol, a 2022 je Petrol kupio i Croduks, od tog dana krece prvo- problem sa radnicima, a drugo-saltanje djelatnika na druge pumpe. Ja radim na pumpi na moru, sa 3 smjene, ako pumpa ima prozor, radi 1 osoba sama u smjeni, i ljeti vam to izgleda kao da imate kisok, ali ogroman, i ljudima setate po sve sta zele kupit, vracate se na kasu i naplacujete. Nekad se ne moze ni na wc, jer morate sve zatvorit,ljeti je to tesko jer stalno neko dolazi, o jelu da i ne pricam. Niste samo prodavac nego i konobar, ako imas jos i autopraonicu uz to, plinske boce i autoplin, onda si u gabuli. Trcis na sve strane, ti i jos jedan s tobom u smjeni ako imas srece pa ima dovoljno zaposlenika. Ako ti neko natoci gorivo i bio je unutra kupit nesto, i u guzvi ti nije rekao da je tocio, ti si kriv i ti placas taj iznos koji nisi naplatio Aktivna prodaja, ponuda na pultu, petrol kartice, to sve morate uvaljivat kupcima,znate i sami kako vam je kad vas neko pita na kasi zelite li ovo i ono.Stalno se salju mailovi ko je los, stalno pritiskanje,nepotrebno od strane uprave. Kako nemaju radnike, zaposljavaju strane agencijske, koji prolaze ne znam kakve razgovore za posao,rekla bih nikakve, i onda takvi nekvalificirani ljudi, rade sa vama, dijelite s njima kase koje su u sustavu povezane,i kad naprave manjak, imate ga zajedno. Eh sad nekad uspijete preko kamere otkrit di je greska,ali nekad ne,jer ima previse racuna, svatko zna utuci po 500-600 racuna,nemoguce je naci,i onda podijelite zajedno manjak, koji moze bit i 200 eura. Napojnicu,mancu, ne smijete uzimat, vec se to uplacuje u promet i ide opet za manjkove po trgovini. Onda cigarete, duhane i sve iza pulta vi placate kad fali, takoder i vani ako imate pelete,brikete,drvca, to sve placate ako vam netko ukrade. Ovisi i o poslovodi,neki vole naplacivat sve sta fali i po trgovini. Ocekuje se da sve bude super tip top, a opet vas ne cijene kao radnike. Nekad vas znaju premjestit na druge pumpe gdje fali radnika, to zna bit po 40 km dalje, trosak benzina se ne plati u potpunosti, budete u minusu na kraju. Obecanja dizanja placa starim radnicima i napredovanja, to su sve puste price, samo mazanje oci da se ostane jos i jos i da se ceka to sta ste zasluzili, ali na kraju ste u istom kosu sa svima, i s onima koji se ne trude. Trenutno iskustvo ne bi nikome preporucila, mozda jednog dana bude opet okej,ali za sad je katastrofa. Nadam se da ce nekome pomoci iskustvo

Ala ovog grše šta je napravija na početku mangio pasta sa svojon biston… šta se tamo pojavljuje ka neka mramorna faca… brate mili pa tebe šira rodbina ne bi na ulici mogla povuć za rukav i reć evo ga naš je di si poša s tin jado jadni… misliš da si mona liza pa te tribamo gledat i divit se pa ni tvoja baba te ne bi pripoznala da te vidi kod mesoprometa a kamoli ovako ka digitalnog kipa

moga si bar uzet nešto jednostavnije malo prirodnije al ne… moraš ti bit neki talijanski car sa tjesteninon u spotu mangio pasta koga ti zajebaješ svi znamo da si više za pašticadu i to onu iz konzerve a šta se tiče tog kompjuterskog efekta nije ti to baš ispalo kako si zamišlja reka bi čovik da si od plastike a ne od kamena

kad te vide prvo pomisle koji je ovo lik? a tek onda aha to je gršo kad te rodbina sretne u selu mater im mora šapnit e to ti je naš mali gršo reper vidi ga šta se utegnija ka da ide u disko jes ti reper il seoski svat oš ti nama reć?

Dakle priča ide ovako,nedavno sam otvorio chat na kojem sam visio kao klinac,čisto iz znatiželje dal još uvijek postoji. Uglavnom,ulovio sam se chata sa jednom curom s kojom sam baš kliknuo,već dugo nisam našao nekoga s kim sam imao tako dobru zajebanciju i zabavnu komunikaciju. Naravno da sam bio dovoljno glup da ju u tih 5 dana komunikacije ne pitam za neki kontakt ili društvenu mrežu. Dogodilo se to da je nestala sa chata,odnosno bar sa nickom kojeg je imala,i to ne ni bio baš nikakav problem da mi se nije uvukla pod kožu i da ne mislim o njoj često. U chatu je spomenula da koristi reddit,pa eto,očajnički pokušaj da dođem do nje. Pa Iva,ako ovo čitaš,samo da znaš da te nisam prestao tražiti 😁,možeš me naći ovdje ili tamo. Mladen

Reddit prijatelji ne znam oćete li mi vjerovati ali Mate Rimac mi je susjed. Da, faking MATE RIMAC. Lik je jučer u dućanu bio na redu ispred mene i nosio je 16 boca mlijeka jer valjda superautomobili i baterije zahtijevaju mliječne proteine ili kaj ja znam. Mislim, di god se okreneš, čovjek gradi tvornicu, pa ni svoj travnjak više ne mogu pokositi bez da me oblije hladni znoj od pomisli da ću čuti vrrr vrrr i da će mi Rimac oduzeti zadovoljstvo košenja trave sa svojom super modernom kosilicom koja ima ubrzanje od 0-100 za prije nego pivu otvorim i reći "Jeste vidjeli sused - pokosio sam vam travnjak da vi ne morate he he he.'

Zamisli ironiju, lik u dvorištu ima parkirane aute koji idu 0-100 u 1,9 sekundi, a moja Corsa jedva izađe iz dvorišta na uzbrdici dok me on čudno gleda s balkona svoje supermoderne kuće koja, naravno, ima solarnu farmu jer, realno, Rimci ne plaćaju struju, oni je proizvode!

Svi ga ovdje u kvartu doživljavaju kao nekog lokalnog Iron Mana, ali ja... Ja ga ne mogu smislit otkad me je pitao dal može parkirati jedan od svojih prototipova u mom dvorištu jer mu je njegov, zamisli, PREMALI. Da, moj skromni travnjak će služiti kao testna pista za auto koji košta više nego cijela moja kuća. A i da ne spominjem one instant-dron dostave koje mu dolaze svaki dan – jer kao, ko još prima pakete od dostavljača... Rimac sigurno ne, dronovi mu dostavljaju nove dijelove iz budućnosti ili tako nešto.

I naravno, Mate nema normani koš za smeće, ne, ne, ima pametnu košaru koja, vjerovali ili ne, sortira i reciklira smeće sama, dok mi obični smrtnici dobijamo kazne ako bacimo tetrapak od mlijeka u miješani otpad.

Znači, evo, samo da završim, kao da nije dovoljno što mi je Mate Rimac susjed i što me svakodnevno podsjeća da sam u tehnološkom zaostatku negdje na razini kamene sjekire, nego lik ima i curu. I to ne bilo kakvu, Australku! Mislim, da slučajno ne bude neka iz susjedstva, ne, ne, ona mora doći s drugog kraja svijeta, jer, naravno, Mate Rimac ne može imati normalnu vezu. I što se događa svaki put kad pomislim da ću konačno imati miran vikend, lijepo sjesti, popiti pivu i gledati utakmicu... Oni dvoje k'o da treniraju za Olimpijadu...

I nije to onako diskretno, da ja ne primijetim, nego drže prozore širom otvorene, kao da će solarni paneli bolje hvatati energiju od njihovih zvučnih efekata. Jebem ti, ja sam se naviknuo na cvrčke, a sad sllušam Rimčev privatni soundtrack svaki put kad uhvatim malo mira. I nema, znači, nema da to traje normalno – ne, ne, to su maratoni! Oni voze po nekakvim Le Mans pravilima. Cura Australka očito ne pati od jet-laga, jer kad oni krenu, ja već znam da mogu zaboraviti na san. Da ne pričam o tome kako mi svaki put susjedi bacaju upitne poglede tipa "jel' to kod tebe" Je sused, ko da ja ikaj jebem osim dana kad mi je mr. budućnost doselio pored.

Znači, ako vam ikad padne na pamet da je život s bogatim susjedom kul, samo zamislite mene, kako se sa svojom Corsom probijam kroz gužvu nazad iz kvartovskog Konzuma da bi konačno došao doma, sjeo, otvorio pivu i slušao kako se iz Matinog futurističkog gnijezda čuje samo: "Oh, fuck me mate"

Ljudi moj, jel to život...

“E, to, da. Za 4,5,6 mjeseci ćeš slušat ovu spiku, nakon što stekne blentava iskustva.

Drago mi je zbog tebe! Dosta vremena si izgubila s izgubljenim Emotikonom.

Rozenko Naočalić je skroz nerealan. Sexhulja u glavi.

Zatvori ta vrata, bježi, ne raspravljaj se.

Kad je nešto nonsense, nonsense je s razlogom! Nemoraš objašnjenje ni znat.

Bit će ti sve jasno za 60 dana, kad odljepiš povezanost s njim. Dijamant se čuva, ne kocka se s njim.

Sjaji, mila!”

Ja nisam od onih što kupuju ti cvijeće,

Izvode na tihe večere uz svijeće,

Ja nisam od onih za prst u šupak,

Ja bih samo malo da ti ližem pupak.

I zato skidaj majicu polako, kad ti priznam olako,

Pusti me da poljubim, pupak tvoj da zlorabim.

Skidaj i opusti se, priđi i zavedi me,

Pusti da se izigram, dok te ne izdominiraaaaam.

E judi moji, kad san van napokon uša u Berghain, bilo je ka da san prošeta u neki drugi svit. Toliko lipe, divne i pametne mladosti, cila jedna generacija šta se ne boji pokazat ko su i ća su. Ma, bravo mladosti! Sve pršti od slobode, jubavi i hrabrosti. Ljudi se vole na svakom koraku, u svakon kantunu kluba, ka da je sve šta triba bit na ovom svitu – samo jubav. I niko se ne srami, svi su svoji, slobodni i ponosni. I baš je lipo vidit takvu generaciju kako gura naprid, bez straja, puna energije i života. Dogodine opet!

Svakih par mjeseci čujem neku priču o nekom tko uči hrvatski. To mi je dosta simpatično, zbilja cijenim trud, ali se svaki put upitam što nije u redu s tim ljudima... Učiti hrvatski je kao učiti hodati - prirodno se stekne u prvim mjesecima života. Nitko od mojih prijeatelja nije "učio" hrvatski kao odrasla osoba. Jesu li ti ljudi baš toliko mentalno zaustali da su na razini bebe od nekoliko mjeseci i, ako da, treba li im država ograničiti neke odgovorne funkcije čije izvršavanje može ugroziti okolinu (npr. vožnju automobila)?

Poviješću se bavim kao hobi, ali htio bih mišljenje profesionalaca...

Nedvojbeno da u razdoblju od osamdesetih do ranih dvijetisućitih ne postoji niti jedan dokument od bilo kakvom događanju na području istarskog poluotoka. Postoji par fabrikacija, ali i dijete od 10 godina bi lako shvatilo da se ne radi o autentičnim dokumentima... Najvjerojatnije se to područje privremeno "podvuklo" pod Gorski kotar pa onda ponovno izašlo.

No koje točno godine biste vi odabrali kao početne i završne godine privremenog nestanka istarskog poluotoka? 1978. i 2001. su moje procjene, no zanima me vaše mišljenje i argumenti...

Kupujem početnički auto neki do 5.000€ sa full opremom pa mi treba preporuka. Mlad sam i ne znam kakvo je stanje na tržištu.

Oke sad kad nema žena, slušajte pomagajte ako Bog dragi da imam ogroman problem. Gurnija sam ga u crijevo usisavača od 6.000W na par sekundi ne pitajte kako, zašto, mali je i bio sam napaljen. Evo pola sata nakon i dalje je crven, boli na dodir, bojim se da mi ne otpadne. Liječnik ne dolazi u obzir neću majci u kuću moć nazad, a i propao bih u zemlju od srama.

Tko je financirao posljednju večeru?

Po svemu sudeći je posljednja večera bila prava zakuska. A s obzirom da isus i apostoli nisu bili baš neki radnici, povlači se pitanje tko je financirao večeru?

Znamo već za trik voda-vino, ali klopa tko je to osiguro? A i nevjerujem da se samo vino tocilo, morali su neki aperitivi biti.

Plus prostor, ne vjerujem da je Isus mogao stol za 12 osoba prirediti u svojoj kući. Morala se neka viksa iznajmit ili sala.

E sad svirači se ne spominju ali čisto sumnjam da nije bilo, jer je Isus bio čovjek od pjesme.

I da, zašto lik starce nije pozvao?

Što se tiče stanova, zbilja imam iskustva - rođen sam u stanu i živim po stanovima već skoro trideset godina. I mogu vam reći da to nije baš neka stvar. Ako mislite da će vas stan usrećiti, malo ste se zeznuli.
S kućama nemam iskustva, ali znam mnoge ljude koji imaju kuću ili su u najmu kuće i ne vidim da ih to nešto usrećuje. Čak i oni koji su sretni, nisu sretni zbog kuće, već unatoč kući (ili, u najmanju ruku, neovisno o kući).

Zašto onda toliki ljudi, pa čak i siromašni, ulažu toliko svog novca bilo u kupovanje, bilo u najam nekretnine? Znači, ljudi rade 8, 10 ili 12 sati svaki dan samo da bi otplaćivali najamninu, stambeni kredit ili štedili za to... Neki čak spiskaju nasljedstvo kako bi si kupili nekretninu koja im se sviđa. Znači, razumio bih kad bi to bilo 300, 400 eura, ali strusiti preko 100 tisuća eura na takve gluposti mi se čini dosta neodgovorno. Kao ona djeca koja džeparac troše na lizaljke, samo puno ozbiljnije jer su veći novci u igri...

Zašto ne mogu unajmiti ili kupiti nekretninu iz terminala ili programabilno?

Vozdra. Koji su realni razlozi zašto ne možemo kupiti ili unajmiti nekretninu iz terminala? Gledajući čisto sa tehničke strane, što takvo rješenje obuhvaća? Koje ne tehničke neko takvo rješenje obuhvaća? Postoji li neko jednostavno rješenje bez puno komplikacija i politike?

U idealnom slučaju, upišem nešto u terminal poput ```flatquery --minrate 100 --maxrate 700 --city Zagreb --rooms 2 --longterm`` za pretragu dostupnih dvosobnih nekretnina u gradu Zagrebu u cijeni od 100 do 700 eura po mjesecu na dugoročno.

Iz koje perspektive ovo gledati? Što nam priječi put da imamo ovakav sistem? Meni na pamet pada par razloga.

• Trenutne web stranice poduzeća koji se bave nekretninama ne pružaju API (Na primjer Njuškalo, Index Oglasi)
• Informacije o dostupnim slobodnim stanovima su razdijeljene u više poduzeća, običnih ljudi, fb marketplace, te neki stanovi se ni ne objave nego idu preko preporuke
• Društvo nije naviklo na visoke tehnologije, algoritme. Ne postoje ljudi koji bi to realizirali ili su zauzeti.
• To je puki idealizam, utopija i samim time obično naivno sanjanje i nešto neostvarivo

Jedan od primjera koji bi uzeo je Ubuntu repozitorij. Unutar toga nisu svi programi, ali velik broj programa i biblioteka. Zašto ne može postojati takvo nešto, a za stanove? Moj trenutni stav je da društvo nije naviklo na naprednu i visoku tehnologiju.

Što vi smatrate? Da li ste ikada razmišljali o ovome ili sličnom problemu? Ako imate koji trenutak da promislite i iz svojeg iskustva podijelite neki komentar, stav ili pak pokudu bio bi zahvalan.

Vidim često da ljudi, kad im se negdje žuri, trče. Npr. kasne na vlak pa trče kako bi ga "uhvatili". Ili vide čovjeka koji se utapa pa potrče da mu pomognu. Zašto to rade? Misle li zbilja da će, ako trče, negdje stići brže od onih koji hodaju?

Iskreno, mislim da je to posljedica balkanskog mentaliteta gdje se sve hoće postići silom umjesto trudom, no opovrgnite me slobodno ako sam u krivu. Znam da se i u razvijenim zapadnim državama trči, ali tamo je trčanje sport izjednačen sa sportskim hodanjem, a ne da se trči zato što se misli da će se negdje brže stići...

Pozdrav svima! Kao što sam naslov kaže: kako izgleda procedura za dobivanje HR putovnice?

Malo više informacija: rođen sam u BiH (2004. god.), majka mi je Hrvatica, a otac Srbin, nitko od njih nema ni minute ratnog staža (majka mi je za vrijeme rata bila nastavnica povijesti, a otac vojni dezerter koji se cijeli rat skrivao od arkanovaca i ostalih kretena koji su ga ganjali da ga mobiliziraju). Majka zbog nekog razloga nije tražila da dobije putovnicu za vrijeme rata, a ni par godina nakon njega. Tek prije par godina smo počeli planirati da to obavimo, ali se pojavila korona, i svi planovi su potonuli. Ove godine smo ponovo pokrenuli planove. Mene iskreno zanima mogu li uopće dobiti putovnicu (znam da prvo ide domovnica), i hoće li me potencijalno odbiti što imam srpsko prezime (ponavljam: otac mi NIJE bio u ratu)?

Umak: https://www.reddit.com/r/askcroatia/s/W9F3ya8nbs

Najgore mi je kad ljudi kombiniraju - nekima kažu "vi", a nekima "ti"! Tipa moj brat meni kaže "ti", a svom šefu "vi". Pa daj čovječe odluči se, ili ćeš drugima govoriti "ti" ili "vi"... Kako vi rješavate ovu dilemu?

Da budemo pošteni, morate imati veoma visok IQ da biste razumeli redit. Humor je izuzetno suptilan, a bez dobrog razumevanja geopolitike većina šala će proći preko glave tipičnog korisnika. Tu je i breditorski nihilistički pogled, koji je vešto utkan u njihovu karakterizaciju – njihova lična filozofija u velikoj meri se oslanja na književnost Narodne Volje, na primer. Breditori razumeju ove stvari; oni imaju intelektualni kapacitet da istinski cene dubinu ovih šala, da shvate da nisu samo smešne - one govore nešto duboko o ŽIVOTU. Kao posledica toga, ljudi koji ne vole redit zaista JESU idioti – naravno da ne bi cenili, na primer, humor u reditovskom egzistencijalnom izrazu „breditori ne jebu“, koji je sam po sebi zagonetna referenca na Turgenjevljev ruski ep Očevi i sinovi. Smeškam se upravo zamišljajući jednog od onih glupih glupana kako se zbunjeno češu po glavi dok se genijalna duhovitost breditora otkriva na njihovim ekranima smartfona. Kakve budale.. kako ih mi je žao. 😂

I da, usput, imam redit tetovažu. I ne, ne možete da je vidite. Ona je samo za oči dama - a čak i tada moraju prethodno da pokažu da su unutar 5 IQ poena od mojih (po mogućnosti niže). Ništa osoblje, dečko.

Ovo jedostavno nije smiješno, a još je i netočno i pomaže širenju predrasuda i utvrđivanju negativnih stereotipova prema muškarcima.

Ja bih obavezno prije svakog ispita pročitao jednu cijelu knjigu iz tematike, dok su cure oko mene sve šerale pitanja iz prošlih rokova i oslanjale se samo na to kako bi imale više vremena za partijanje. Od 70 cura na mom faksu, bilo je 5 jakih studentica koje su stvarno učile i bile tata-mata za ostale, a od 10 dečkiju, bio je jedan (not me :D). Vjerojatno bih prošao bolje s ocjenama da nisam kategorički odbijao gledati pitanja s prošlih rokova, no smatram to intelektualno neiskrenim.

U jednom mirnom kutku Hrvatske, pred računalnim ekranom, sjedila je Ana, mlada entuzijastica igara. Danas je bila posebno uzbuđena. Igrala je Hearts of Iron IV, stratešku igru koja ju je uvijek zavodila svojom kompleksnošću i dubinom. Njena avantura u kojoj je preuzela kontrolu nad Ruskom Federacijom bila je intenzivna. Prijatelji su joj se pridružili u online igri, a njihova strategija zahtijevala je precizne taktike i odlučne poteze.

Dok je vodila svoje postrojbe kroz Hersonsku i Zaporošku oblast, osjećala je kako joj srce brže kuca. Pobjede su se nizale jedna za drugom; pripajanje Donjecke i Luganjske Narodne Republike bilo je samo pitanje trenutka. Dok je svojoj vojsci zapovijedala da maršira prema ciljevima, u njoj se budio osjećaj moći. Svi ti potezi, sve te strategije, činile su joj se toliko privlačnima.

Dok su se njene jedinice probijale kroz virtualnu kartu, osjetila je kako joj ruke lagano drhte od uzbuđenja. Osjećaj pobjede bio je neodoljiv. Uz svaki osvojen grad, svaka borba je bila poput erotske igre, osvajanja više od samo teritorija; osjećala je potrebu da se izrazi.

Ana je znala da je sama kod kuće, pa je uzela trenutak za sebe. S obzirom na uzbuđenje i napetost koju je osjećala, odlučila je prekinuti igru do trenutka kada je mogla osjetiti vlastitu ekstazu. Uzela je trenutak da se opusti, skinula se i prikrila se samo s laganim pokrivačem.

U tišini svog doma, dok su joj misli bile ispunjene vojnom snagom koju je osjećala, zatvorila je oči i prepustila se trenutku. Njena ruka lagano je klizila po koži, osjećajući svaki naboj koji je bio prisutan u toj igri. Pobjede su se pretvorile u ugodnu maštu, a svaki uspješan potez bio je kao val stresa koji ju je obuzimao.

Kada joj je um bio ispunjen slikama osvojenih teritorija i neprekidnom rutinom strategije, osjetila je kako se strasti i ambicija stapaju u jednu jedinstvenu emociju. Letimično je otvorila oči, dok su joj misli bile ispunjene osjećajem moći. Shvatila je da je ovaj trenutak njen vlastiti trenutak, ispunjen raznim emocijama i željama koje su bujale u njoj.

Ana je osjetila kako se njeni osjećaji kulminiraju, dok je svaka misao bila intenzivnija od prethodne. U tom trenutku, znala je da je postigla balans između igre i vlastite strasti, slijedeći svoje srce dok su joj misli lutale prema sljedećim vojnim pobjedama. Taj trenutak bio je njezina vlastita vojna pobjeda, u kojem je sanjala o sljedećoj strategiji, znajući da će se vratiti na bojno polje u svojoj igri, nahranjena novim uzbuđenjem.

Pozdrav ekipa, ovo mi je prvi put da pišen nešto ovako ali stvarno san u banani…. bija san na Ultri u Splitu i bilo je pravo ludilo, ali sad me pere straj. Bija san pod utjecajen alkohola i euforije i nekako san završija u toi-toi-u sa strankinjon…. nije bila Hrvatica, a ni ja nisan baš puno razmišlja glavon u tin momentima (znate na šta mislin)

Sad me ubija paranoja jer nisan siguran jesmo li koristili zaštitu il ne, a još gore, šta ako je zatrudnila? Nemam pojma ko je ona ni odakle je samo znan da nije govorila naš jezik. Je li moguće da me nekako priko društvenih mreža nađe po sliji ili nečemu?

Znan da san ispa totalna budaletina i sad ne znan šta napravit. Ima li iko sličnih iskustava ili kakav savjet šta da radin? Triban li bit zabrinut il je ovo samo ludilo posli festivala?

Svaka pomoć bi mi stvarno dobro došla.

Fala unaprid!

Osvijetljeni ekran ispred Ane jedva je osvjetljavao njeno lice dok je sjedila pred računalom. U njenoj sobi vladala je tišina, osim povremenih klikova miša dok je navigirala kroz zlokobno jednostavnu igru. “Scary Maze,” pomislila je s osmijehom. Klasična prevara koja je izmamila krikove iz mnogih naivnih igrača.

Bila je sama te noći, osjećala se pomalo hrabro dok je prelazila prve nivoe igre. Ruke su joj bile lagano vlažne od uzbuđenja i napetosti, a srce joj je lupalo sve brže dok je gledala kako bijela točka ide kroz uske, plave hodnike na ekranu.

Kako je prelazila iz jednog nivoa u drugi, osjećala je kako joj uzbuđenje raste, miješajući se s nečim neočekivanim — toplinom koja se širila iz njenog stomaka prema dolje. Osjetila je kako joj disanje postaje pliće, svaki pokret mišem kao da ju je sve više i više usmjeravao prema granici između stvarnosti i iluzije.

Kada je došla do trećeg nivoa, njene ruke su već bile gotovo potpuno vlažne, ali ne samo zbog napetosti igre. Oči su joj bile prikovane za ekran, ali misli su joj počele lutati, ispunjene slikama koje su imale malo veze s hororom, a puno više s nečim dubljim, intenzivnijim.

I tada, dok je pokušavala zadržati bijelu točku unutar uskog hodnika, dogodilo se nešto neočekivano. Lice jezivog demona iznenada je iskočilo na ekran uz vrištanje. Ana se trznula, srce joj je stalo na trenutak, ali umjesto užasa, osjetila je snažan val adrenalina koji je preplavio njeno tijelo. Ispustila je miš, tijelo joj se treslo, ali ne od straha.

Pogledala je u ekran, smijući se sama sebi zbog reakcije, ali taj smijeh brzo je prešao u nešto drugo. Njen um još je bio pod utjecajem iznenadnog naleta adrenalina, srce joj je tuklo kao ludo, a osjećaj napetosti više nije bio samo u njenim prstima i rukama, već se širio kroz cijelo tijelo. Osjetila je potrebu da dodirne samu sebe, da istraži ovaj neočekivani obrat.

Ustala je od stola i lagano se naslonila na ivicu kreveta, ruke su joj kliznule niz struk, pa niz bokove, a zatim polako do unutrašnje strane bedara. Njena koža je bila vruća pod njenim dodirom, srce je tuklo u ritmu koji je bio ne samo rezultat igre, već i nečeg mnogo dubljeg, nečeg što je probudila kombinacija straha i uzbuđenja.

Gledala je u prazan ekran dok je njeno disanje postajalo sve teže, a osjećaj užitka sve intenzivniji. Prstima je kliznula preko svojih intimnih mjesta, osjetivši kako njeno tijelo reagira na svaki dodir. Misli o igri, o jezivom licu koje je iskočilo pred nju, sada su se miješale sa senzualnim osjećajima, stvarajući nevjerojatnu kombinaciju straha i zadovoljstva.

Nastavila je tako, istražujući svaki centimetar svoje kože, puštajući da je taj neočekivani užitak potpuno preplavi. Do trenutka kada je stigla do vrhunca, tijelo joj se treslo od kombinacije uzbuđenja i oslobađanja, osjećala je kako valovi zadovoljstva prolaze kroz nju.

Ana se srušila na krevet, srce joj je još uvijek snažno tuklo, ali sada umireno, opušteno. Ležala je tamo, dahćući, a na usnama joj se pojavio osmijeh. Zatvorila je oči, pustivši da joj misli odlutaju daleko od ekrana i igre, u svijet koji je sama stvorila, svijet gdje strah i užitak idu ruku pod ruku.

btw hredditori koja vam je najdraža poza ahahaha znate ja vam kažem power rangers transform kad promijenim pozu ahahahaha brate joke’s on you ja nemam curu ahahahaha gdje naći curu u Zagrebu ahahaha ma brate sve su žene takve samo oće čedove nemoj nijednoj prilazit uživo niti skinit tinder ako si prosječan ahahahaha

ala ljudi jeste li vidli spot od grše za pismu glas ulice hahahahaha aime umiren od smija dok ga gledan scene su stvarno nevirovatne jebate zamisli lik sa cvikama nogon otvara vrata ka da su od kartona nebi da je hulk s tim cvikama hahahahaha još kad ga vidiš kako grize lanac mora san se zapitat je li to mog rođaka susidov pas koji pokušava pojist sve šta mu dođe pod njuku koja scena stvarno jebate led

a tek ona scena di ga mater uvati i šćepa ga ka da bere šparoge aime a jadni grše trči po kući ka muva bez glave a mater ga goni i udara ka da će ga naučit pameti hhahahahaha a stvarno urnebesno on skače ka mačak na vrućem krovu mater ga lupa a on samo juri okolo a bokte jeba takve su smišne scene stvarno su pogodili sa spotom vrhunski su to odradili stvarno nima bolje…….

Nemojte me zvat da ganjamo neke tamo kamenjarke s dna kace ako ne želite da im pričam o tome kako bi Ante Jelavić bia dobar lider hipotetske proruske putinističke Hrvatske #SVO #goyda #mozemoponovit

"isa san sa el romobilon oko 00:30 po dicmu u sicanima i iz suprotnog smjera bijeli citroen nez tocno koji i kombi mercedes stari izad njega i skrwnili su odma u onu ulicu kraj glavne ceste ja san ih pratija i neki lik je izasa na srid ceste i izvuka zenu iz auta i poceja tuc sakama po ledima i govorit nesto sta si uzela auto nisan cuja od kacige bas najbolje i lik iz tog kombija je izasa i napa tog"narkomana"i tu su se jedno 5min gusili jedan drugog pa san isa ca nakon par min.sta se desava sa sviton u splitu i okolici"